Marulić je svoj jezik, koji se tada nazivao slovinskim, ilirskim i dalmatinskim, označio hrvatskim. Napisana kao vergilijansko-biblijski ep, Judita (poput Šižgorićeve Elegije) preobražava biblijski narativ u snažnu alegoriju otpora osmanskim osvajačima. Objavljena 22. travnja 1501. godine, Marulićeva Judita ukazuje na višeslojnost hrvatske kulturne i jezične baštine te stoga zauzima nezaobilazno mjesto u korpusu hrvatskoga književnog kanona. Osim literarne vrijednosti, ona nosi snažnu domoljubnu komponentu, odražavajući autorovu težnju za očuvanjem hrvatskoga kulturnog i duhovnog identiteta u kontekstu osmanskih osvajanja i pustošenja krajem 15. i početkom 16. stoljeća u Dalmaciji.
Marulićeva baština snažno rezonira kako u pisanoj riječi tako i u likovnom izričaju. Brojni umjetnici u Maruliću pronalaze moralnu snagu i estetsko nadahnuće. Ugledajući se na začinjavce koji predstavljaju jedan od stupova hrvatskog pjesničkog idioma slikari predstavljeni na ovoj izložbi u bogatoj hrvatskoj sakralnoj baštini pronalaze nove poticaje i nadahnuće. Drugi Marul Art Fest pokazuje da je za umjetnike i pjesnike okupljene oko zbornika ''Marule naš čestiti'' (2025.) Marulić duhovna vertikala, učitelj lijepe umjetnosti, esteta i asketa. Njegovo književno stvaralaštvo nije zatvoreno u sferi subjektivnog doživljaja, nego korespondira s univerzalnim temama i društvenom zbiljom, unutar koje pjesnik svoj poziv percipira kao proročku misiju povezujući humanizam i asketizam. On je trajni uzor umjetnicima koji, na razmeđu svjetova i vjekova, civilizacije života i smrti, obnavljaju našu kulturnu memoriju manifestirajući otpor nihilističkim tendencijama koje teže kulturnom i jezičnom razbaštinjenju. Poseban sloj Marulićeva stvaralaštva čini prožimanje literarnih i likovnih elemenata. U njegovim rukopisima pronalazimo skicirane različite simbole, Kristov monogram, pasionske motive i ukrase. Tiskano izdanje Marulićeve Judite (1521.) također je opremljeno je crtežima (marginalijama) s prizorima biblijske heroine prikazane kao renesansne dame.
Kršćanski humanizam Marka Marulića nadahnut je duhovnošću koja se razvija unutar pokreta Devotio Moderna čiji je najznačajniji predstavnik njemački redovnik i mistik Toma Kempenac. Njegovo djelo ''Nasljeduj Krista'' (1441.) predstavlja duhovni klasik koji i danas jednakim žarom osvaja brojne čitatelje diljem svijeta.
Poznato je da je biblijska heroina Judita nadahnula brojne umjetnike od talijanske slikarice Artemisije Gentileschi do Giorgionea, Botticellija, Michelangela, Donatella, Tiziana, Caravaggia, Goye, Klimta, do Schiavonea, Bele Čikoša Sesije, Otona Ivekovića, Celestina Medovića, Dimitrija Popovića, Matka Trebotića, sve do slikara predstavljenih na ovoj izložbi.
Izložba ''Marulićevoj Juditi u čast'' u Gradskoj knjižnici Marko Marulić (23. travnja - 10. svibnja 2026. g.) na kojoj su predstavljena djela desetak autora organizirana je u sklopu književno-umjetničke manifestacije Marul Art Fest, samostalnog projekta u sklopu Marulićevih dana. Nakon objavljenoj javnog poziva umjetnicima na portalu Instituta za kršćansku kulturu i umjetnost Hagiopolis, brojni umjetnici iz raznih krajeva Hrvatske, Osijeka, Rijeke, Splita i Zagreba, poslali su svoje radove. Stručni žiri u sastavu Arijane Brakus Rožić, Josipa Botterija Dinija i mene izabrao je djela Josipa Botterija Dini, Karin Grenc, Eve Meštrović, Rite Medvešek, Velie Krmpotić, Drage Stojakovića, Ive Mandić Stojaković, Sanje Jureško, Arijane Brakus Rožić, Marijane Rajčić i Anđelka Brkić. Među izabranim autorima, osim akademskih umjetnika i nastavnika likovne kulture, odabrana su djela i mladih studenata likovne akademije (Rite Medvešek i Eve Meštrović).
Slika 1 Josip Botteri Dini, Judita s Holofernovom glavom, 1990.
Slika 2 Josip Botteri Dini, Dubrovačka Judita, 1993.
Među izloženim djelima, posebnu pažnju plijene dvije slike Josipa Botterija Dinija, jednog od najvažnijih živućih predstavnika suvremenog sakralnog slikarstva u Hrvatskoj. U njima autor pokazuje duboku povezanost s Marulićem i splitskim humanističkim krugom. Slika ''Judita s Holofernovom glavom'' nastala je 1990. godine, u tehnici akrila na platnu, u razdoblju kada je umjetnik intenzivno istraživao povijesne i nacionalne teme kroz prizmu kršćanske ikonografije. Slikom dominiraju snažni tonovi koji podsjećaju na njegove vitraje s vibrantnom paletom boja i dinamičnim potezima kista.
Druga slika ''Dubrovačka Judita“ nastala je tri godine kasnije, 1993. g. U središtu kompozicije smješten je lik Judite izduženog i stiliziranog lica, smirenog i bolećivog pogleda. Ona u ruci drži odsječenu Holofernovu glavu s izrazom tuge. Slikar Juditinu pobjedu promatra evocirajući stradanje hrvatskog naroda za vrijeme velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku. Opustošenu Betuliju promatra kao metaforu stradanja oslikavajući dramatičnu atmosferu i ruševine. Juditin čin hrabrosti u Botterijevoj kolorističkoj ekspresiji povezuje biblijski narativ s duhovnom snagom hrvatskog naroda u odlučnoj borbi za slobodu i oslobođenje opkoljenog Dubrovnika.
Slika 3 Arijana Brakus Rožić, Opsada Betulije, 2025.
Poput Josipa Botterija Dinija i neki drugi autori, poput Arijane Brakus Rožić, težište ikonografskog sadržaja premještaju na topografiju stradanja, fokusirajući se na povijesni ambijent opustošene Betulije za vrijeme asirske okupacije. Povezujući Marulićev tekst i sliku, autorica evocira razdoblje kada je djelo napisano u kontekstu turske okupacije Dalmacije i Hercegovine. U hrabroj udovici umjetnici vidi prije svega domoljubnu gestu, čin hrabrosti i odlučnosti u borbi za oslobođenje opkoljenog grada. Djelo ''Opsada Betulije'' (2025.) u tehnici ulja na platnu, u prvi plan ističe bitku za Betuliju i opustošeni krajolik iz ptičje perspektive.
Slika 4 Anđelko Brkić, Izlazak iz Betulije - Blagoslovljena, 2025.
Neki slikari, poput Anđelka Brkića, fokusirani su, ne toliko na topografiju stradanja, koliko na psihološki element nakon Juditine borbe i pobjede kada se biblijska junakinja suočava s novim životnim izazovima i odnosima. U djelu ''Izlazak iz Betulije – Blagoslovljena'' u tehnici ulja na platnu, vidimo Juditu s pomiješanim emocijama, radosti i tuge. Jednom rukom pokazuje prema gore pridržavajući se za stijenu. Slikar njenom gestom naglašava da je pobjeda došla Božjom intervencijom, Njene emocije su pomiješane jer je svjesna goleme žrtve koju je podnijela dovodeći u opasnost svoj život, dostojanstvo i čast.
Slika 5 Rita Medvešek, Judita - tišina pred misiju, 2025.
Slika 6 Iva Mandić Stojaković, Navještenje pastirima, 2025.
Slikarice Rita Medvešek i Iva Mandić Stojaković napuštaju mimetički diskurs okrećući se aktualizaciji biblijskog narativa unutar intimnog prostora duše prikazujući Juditinu žrtvu u prostoru bezvremenskog „sada“. Iva Mandić Stojaković u djelu ''Navještenje pastirima'', nastalom u kombiniranoj tehnici (uljane boje, akrilni kit, pur-pjena, žica), isprepliće kiparske i slikarske elemente, dovodeći starozavjetnu priču o udovici Juditi u kontekst evanđeoskog navještaja rođenja Krista Spasitelja. Judita je nevjerojatno slična Mariji, Isusovoj majci, okrenuta svjetlu i eshatološkoj perspektivi. Svjetlost oko nje simbolizira božansku prisutnost i zaštitu. Njena misija je pogibeljna ali i neophodna da se ispuni viši cilj i zaustavi krvoproliće.
Rita Medvešek u slici ''Judita – Tišina pred misiju'' (2025.), akril na platnu, naglasak stavlja na psihološku napetost i duhovnu atmosferu. Judita je okrenuta prema gledatelju, suočena sama sa sobom, svojim mislima prije odluke. Njeno lice i držanje pokazuju sabranost i odlučnost u odnosu na moralnu dilemu i izazov koji je pred nju stavljen. Odjevena u skromnu odjeću i maramu oko glave autorica ističe da njezina snaga ne dolazi iz vanjske snage i društvenog položaja. Autorica biblijski narativ dovodi u kontekst egzistencijalne borbe pojedinca za slobodu i temeljna ljudska prava u nehumanim uvjetima i totalitarnim režimima. Fascinira umijeće umjetnice da dočara Juditinu snagu i odlučnost da se suprotstavi nadmoćnom neprijatelju odmičući se od povijesnog konteksta prema suvremenom iščitavanju Marulićeve Judite.
Slika 7 Velia Krmpotić, Judita, 2025.
Psihološkom karakteru Judite posvećuje se i riječka umjetnica Velia Krmpotić. U slici ''Judita'' (2025.), nastaloj kombiniranim grafičkim tehnikama (tuš, kist, pero), autorica ističe duhovnu, ali i fizičku snagu židovske heroine. Pokazuje sklopljene ruke biblijske junakinje sugerirajući zadovoljstvo učinjenim činom, smaknućem neprijatelja. Kompozicija povijesnom scenografijom naglašava Juditin čvrst karakter neopterećen tuđim mišljenjima i prosudbama. Umjetnica pokazuje da je Judita nije uboga udovica nego kraljica koja ima u svojim rukama moć i duhovnu snagu koja joj je potrebna.
Slika 8 Karin Grenc, U posvetu Judit, 2025.
Slično kao i kod Ive Mandić Stojaković, u djelu splitske umjetnice Karin Grenc, naglasak je na vertikalnom dinamizmu, odnosu čovjeka i Boga. U prvom planu vidimo Juditu koja vedra lica i raspletene kose gleda prema gore. Njen pogled nije prema zemlji izmučenoj ratnim strahotama nego transcendentnoj perspektivi koja joj ulijeva snagu i vjeru u pobjedu. Sliku ''U spomen Judit'' (2025.), Karin Grenc je kako i sama kaže, posvetila svom profesoru i velikom hrvatskom slikaru Mili Skračiću. Čitavom kompozicijom dominiraju tonovi bijele i zlatne boje apostrofirajući duhovnu pobjedu i svečanu atmosferu oslobođenja Betulije.
Slika 9 Eva Meštrović, Judita – tišina prije pobjede, 2025.
Mlada splitska slikarica Eva Meštrović publiku je posebno oduševila svojim neobaroknim prikazom Judite. U djelu ''Judita – tišina prije pobjede'' (ulje na platnu) autorica se u starozavjetnoj priči najviše zadržava na odnosu Judite i Holoferna, posebno na njegovim emocijama i promjeni raspoloženja kada shvati što mu se dogodilo. Juditina glava i lijepo lice ovjenčani su aureolom naglašavajući njezinu posebnu ljepotu. Ona je zagledana u nebo, prema Bogu. Njezino otmjeno držanje, plavi plašt preko crvene haljine ističu ženstvenost i lijepu figuru. Sedam lica Holoferna koja mijenjaju izraze razotkrivaju različite emocije i napetost asirskog vojskovođe u odnosu prema Juditi prema kojoj on na početku pokazuje oholost i opčinjenost, a zatim kada shvati što mu se dogodilo i da je prevaren, sumnju, bijes, strah, nevjericu. U posljednjoj metamorfozi duše Holoferno dolazi do spoznaje grijeha i vlastitog poraza. Umjetnica u tom dramaturškom raspletu ističe tvrdokornost, oholost i mržnju kao glavne okidače svake tiranije. Judita je prikazana kao kreposna svetačka figura obasjana Božjim svjetlom koje isijava iz njenog lica. Odnos Holoferna i Judite izražen je kolorističkim kontrastom, sive i tamnije boje izražavaju njegovu divlju prirodu, okrutnost, dok zlatna boja na rubovima Juditine haljine naglašava kraljevsku čast i dostojanstvo. Ovjenčana svjetlom Judita svijetli izvana i iznutra dajući slici posebnu luminoznost i čar.
Slika 10 Drago Stojaković, Judit se zovem ja, 2025.
Akademski kipar iz Osijeka Drago Stojaković u skulpturi ''Judit se zovem ja'' (akristal-keramički prah) prikazuje mladu djevojku koja je skinuvši sa sebe prljavu odjeću hrabro izišla iz neprijateljskog tabora. Visoko uzdignute glave i čela ona smjera prema naprijed ponosna što je ispunila svoju misiju. Ne boji se stajati tako ogoljena pred svojim narodom poput stupa svjetlosti koji povezuje njenu žrtvu sa žrtvom Isusa Krista na Golgoti, kada je predan u ruke grešnika radi naših opačina. Juditina misija je mogla biti neuspješna da nije imala hrabrosti i vjere. Umjetnik u svom prikazu anticipira Božju pomoć i zaštitu narodu u nevolji a pobjeda nad Holofernom konačnu pobjedu Krista nad sotonom.
Slika 11 Sanja Jureško, kostimografija za predstavu ''Judita'', foto: Nemi Bulat, 2024.
Na 70. Splitskom ljetu 2024. godine publici je premijerno predstavljena monodrama ''Judita'' u izvedbi Katarine Romac i režiji Dražena Krešića. Za tu prigodu, splitska slikarica Sanja Jureško izradila je kostime i osmislila scenografiju. Njena kostimografija, među slikama i grafikama na ovoj izložbi, pokazuje da je kostim dramaturški alat koji oblikuje karaktere i diktira odnose među likovima na sceni. Judita koju utjelovljuje glumica Katarina Romac u interpretaciji Sanje Jureško podsjeća nas na antičku junakinju Antigonu. Njen kostim ističe snažnu karakternu djevojku koja se junački bori za svoj narod. Umjetnica teži stilizaciji lika povezujući spajajući tradicionalne motive s uzvišenim kraljevskim dekoracijama.
Poseban doprinos ovoj izložbi predstavljaju grafike arhitektice i dizajnerice Marijane Rajčić, koja analitički pristupa artikulaciji ikonografskog sadržaja unutar suvremenog komunikacijskog prostora. U konceptu Cyber Judita biblijski lik stavlja u virtualnu stvarnost predstavljajući Juditu kao ženu ratnicu koja se bori s kibernetičkim izazovima i hibridnim modelima ratovanja. Oštricom mača ona zaustavlja napade u virtualnoj sferi pružajući otpor dehumanizaciji u suvremenom algoritamskom poretku. Ona svojim mačem zaustavlja tiranina koji ima namjeru osvojiti, zatrovati i uništiti duhovni prostor preobražavajući čovjeka u robota.
Slika 12 Marijana Rajčić, Cyber Judita 1,2,3, (2025.)
Juditin postaje ekskalibur koji razdvaja analogni od digitalnog prostora. Cyber Judita je prikazana kao apolonijska figura koja je svjesna moći u svojim rukama. Ona čvrsto postavlja granice neprijatelju koji želi izbrisati granice realnog i virtualnog svijeta. Zadržavajući smiren i kontroliran likovni izričaj autorica u pročišćenom grafičkom izrazu pokazuje da je Judita ratnica svjetlosti koja se na pragu transhumanističke epohe bori za očuvanje temeljnih ljudskih vrednota u sferi suvremenih bioetičkih izazova. Ona se ne bori protiv tehnološkog napretka nego digitalnog nasilja i posthumanističkog porobljavanja koje se nameće kao nužnost u svijetu bez jasnih moralnih pravila i granica.
Slika 13 Marijana Rajčić, Cyber Judita 4
Izložba „Marulićevoj Juditi u čast“ pokazuje da suvremeni hrvatski slikari u Juditi ne vide isključivo starozavjetnu figuru koja se suprotstavlja vlastitim snagama padu Betulije. Njezina borba nije uperena protiv čovjeka od „krvi i mesa“ nego iskonskog zla koje se na različite načine manifestira kao vječna negacija bitka. Odrubljena Holofernova glava jednako tako predstavlja Meduzu koja projicira mržnju, kao i mitskog Levijatana koji iz grotla tame vuče čovjeka prema paklu.
S etičkog aspekta, Juditin herojski čin može izazvati različite prijepore i dileme o tome treba li i kada pojedinac uzeti pravdu u svoje ruke. Sv. Toma Akvinski drži da bi Juditin podvig trebalo promatrati u kontekstu izvanredne situacije i obrambenog rata, a ne osobnog moralnog čina. Judita je zavela i nadmudrila Holoferna upotrijebivši svoju ljepotu i lukavstvo za opće dobro, a ne vlastitu korist. Ako ga je zavela i ubila, možemo li reći da cilj opravdava sredstvo? Mogu li laž i ubojstvo biti sredstvo legitimne borbe za slobodu i mir? Znamo da je Isus prekoravao Petra kad je htio uzeti mač da obrani vojnika koji ga je htio uhititi. Pitanje glasi, je li ispravno, pustiti da narod gine, ili povući se i predati? Što je s prigovorom savjesti kod Judite? Njemački teolog Dietrich Bonhoeffer drži da je svako ubojstvo grijeh, ali smatra da je još veći grijeh ne zaustaviti zlikovca dopustivši mu da počini još veća zla. Juditin čin bi prema tome bio ''ulazak u krivnju iz ljubavi prema bližnjemu". Odgovor na pitanje može li sredstvo opravdati cilj dotiče se, dakle, napetosti između idealizma (uvijek činiti dobro) i realizma (zaštita nevinog u palom svijetu).
Katolička i pravoslavna tradicija na Juditu gledaju kao na uzor vjere, hrabrosti i pouzdanja u Boga. Ona se često uspoređuje s Blaženom Djevicom Marijom koja svojom poslušnošću gazi zmiju. Poput Marije i Judita je živjela pobožnim životom bez želje za slavom. Ona je kod brojnih umjetnika simbol slobode, otpora društvenom i moralnom nasilju.
Dok se jedan dio umjetnika dosljedno drži biblijskog narativa i barokne ikonografije, drugi pokušavaju redefinirati lik Judite u suvremenom izričaju i kontekstu. Okreću se internalizaciji lika, akcentirajući prije svega na unutarnju borbu i psihološku napetost između hrabrosti i straha, otpora i predanja. Pokazujući pomak od mimetičkog diskursa naši umjetnici pokušavaju vlastitim doživljajem stvoriti novi hermeneutički okvir za iščitavanje Marulićeva epa i starozavjetnog teksta. Neki autori, poput slikarice Karin Grenc, Eve Meštrović, Velie Krmpotić i Rite Medvešek, nadahnuće pronalaze u četvrtom pjevanju Marulićeva epa, kada se opisuje Juditina priprema za odlazak u Holofernov šator.
Ova izložba pokazuje da Judita nije „uspavana ljepotica“ koju treba probuditi. Ona prihvaća rizik svoje misije noseći pobjedu izmučenom narodu nakon niza poraza. Njena junačka poprima obilježje univerzalne borbe protiv tiranije koja se krije u čovjekovoj volji za moć. Izlazeći iz vlastite zone sigurnosti Judita i danas predstavlja pojedinca koji se aktivno opire moralnom zlu i društvenoj apatiji. Holoferno nije samo amblem asirske ili kasnije osmanske okupacije, već strukturalnog zla i moralnog posrnuća čovječanstva. Izložba nas suočava s uznemirujućom spoznajom da neprijatelj ne prebiva isključivo u „drugome“. On se često krije u našim iluzijama koje generiraju strah i povlačenje. Naši umjetnici idu korak dalje uočavajući da današnji oblici porobljavanja nemaju isključivo opipljivu, materijalnu formu, nego duhovnu. Tiho herojstvo Cyber Judite sastoji se u etičkoj borbi za temeljna ljudska prava i slobode u svijetu zahvaćenom digitalnom revolucijom i promjenom društvenog poretka. Autorica u središte svoje futurističke vizije stavlja borbu za čovjeka u svijetu potpune dehumanizacije i otuđenja čovjeka od Stvoritelja.
Biblijski lik Judite u refleksiji naših slikara svjedoči da sudbina naroda i dalje počiva na moralnoj odgovornosti pojedinaca koji svojim junaštvom i hrabrošću pružaju drugima nadu da će u konačnici ljubav pobijediti mržnju a ''ljepota pobijediti svijet'', kako to kaže F.M. Dostojevski.
