Postoje mjesta na kojima se vrlo lako izgubiti na nekoliko sati. Digitalna knjižnica Vatikanske apostolske knjižnice jedno je od njih.
DigiVatLib omogućuje nam da iz vlastitog doma zavirimo u dio iznimne zbirke koju Vatikanska apostolska knjižnica čuva stoljećima – rukopise, inkunabule, stare tiskovine, grafike i drugi vizualni materijal, arhivsku građu, kovanice i medalje.
No za ljubitelje sakralne umjetnosti posebno su zanimljivi rukopisi.
Otvoriti jedan od njih znači približiti se vremenu u kojem knjiga nije bila samo nositelj teksta. Slovo, ornament, boja, zlato i slika zajedno su stvarali predmet koji je ponekad zahtijevao mjesece ili godine rada.
Među digitaliziranom građom nalaze se Biblije, evanđelistari, molitvenici, liturgijski tekstovi i brojni drugi rukopisi kroz koje možemo pratiti i razvoj kršćanske vizualne kulture.
Jedan od posebno zanimljivih primjera jest rukopis Reg.lat.1896, povezan s Danteovom Božanstvenom komedijom i slavnim ilustracijama Sandra Botticellija.
Botticellijev Dante sasvim je drugačiji susret s umjetnikom kojega danas prvenstveno poznajemo po djelima poput Rođenja Venere i Proljeća. Njegovi crteži za Božanstvenu komediju nastali su krajem 15. stoljeća i pokazuju koliko su se teološke, književne i umjetničke ideje tada međusobno prožimale.
Pogledajte rukopis:
https://digi.vatlib.it/view/MSS_Reg.lat.1896.pt.A
Još jedan prekrasan smjer istraživanja predstavljaju stari molitvenici.
Rukopis Vat.lat.10293 vodi nas u svijet osobne pobožnosti i pokazuje nešto što je danas možda lako zaboraviti: sakralna umjetnost stoljećima nije bila zamišljena samo za zid muzeja ili galerije.
Susretala se u crkvi, liturgiji, knjizi i molitvi.
Umjetničko djelo moglo je biti dio svakodnevnog odnosa čovjeka prema vjeri. Upravo zato iluminirani rukopisi imaju posebno mjesto u povijesti sakralne umjetnosti – tekst koji se čita i slika koju se promatra pripadaju istom iskustvu.
Rukopis možete listati ovdje:
https://digi.vatlib.it/view/MSS_Vat.lat.10293
U zbirci se mogu pronaći i srednjovjekovni biblijski rukopisi.
Primjer je Vat.lat.39, rukopis Novoga zavjeta koji možemo otvoriti i listati stranicu po stranicu.
Pogledajte rukopis:
https://digi.vatlib.it/view/MSS_Vat.lat.39
Posebno je fascinantna sama mogućnost takvog susreta s predmetom koji je nastao stoljećima prije nas.
Digitalizacija ovdje ne zamjenjuje original. Ona radi upravo suprotno – omogućuje nam da otkrijemo da original postoji.
Možda upravo zbog toga DigiVatLib može biti zanimljiv i onima koji se inače ne bave rukopisima. Ne morate biti povjesničar umjetnosti niti znati čitati latinski. Možete jednostavno otvoriti rukopis i promatrati.
Kako je oblikovano slovo?
Gdje se pojavljuje slika?
Kako je prikazan Krist, Bogorodica, svetac ili anđeo?
Koje se boje ponavljaju?
Koliko prostora umjetnik daje ornamentu, a koliko ljudskom licu?
A zatim otvoriti drugi rukopis, nastao u drugom vremenu i drugom prostoru, i vidjeti koliko drugačije isti motiv može izgledati.
Upravo je to jedna od fascinantnih osobina sakralne umjetnosti.
Ista vjera i isti motivi stoljećima prolaze kroz ruke različitih umjetnika, kultura i razdoblja – a ipak svaki put dobivaju drugačiji umjetnički rukopis.
DigiVatLib zato nije samo arhiv starih dokumenata.
Za ljubitelja sakralne umjetnosti može postati svojevrsno putovanje kroz stoljeća kršćanske vizualne baštine.
I možda početna točka za sasvim jednostavno istraživanje: odaberite jedan rukopis, otvorite prvu stranicu i krenite listati.
Nikada ne znate što ćete pronaći.
Digitalna Vatikanska knjižnica:
https://digi.vatlib.it/
Vizual članaka: Sandro Botticelli, Mappa dell'Inferno, oko 1480.–1495., ilustracija Danteove Božanstvene komedije. Public domain. Izvor: Wikimedia Commons.
