Crkva sv. Ilije, Karmel na obali Buškog jezera, 2020.

O djelu

Cjelovito umjetničko oblikovanje prezbiterija i liturgijskog prostora, uključujući monumentalne drvene skulpture, reljefe i oltarni prostor, ostvareno kao jedinstvena sinteza sakralne arhitekture, kiparstva i liturgijske simbolike. Skočibušić je u razgovoru za portal Večernjeg lista o prezbiteriju crkve sv. Ilije ovako zborio: Najcjelovitiji moj projekt u dosadašnjem stvaralaštvu crkva je sv. Ilije na Karmelu. Otac Zvonko Martić dao mi je cijelu crkvu, od početka, od samih vrata, do prezbiterija, da je osmislim i uredim. Tražili smo način kako povezati tradiciju, klasiku i suvremenu umjetnost, da to bude prihvatljivo i malom čovjeku i stručnjaku. Da budu svi zadovoljni i da to ne bude nešto što će samo pojedinci razumjeti. I najviše sam inspiracije pronašao u baroknoj dinamici, a opet sam kompozicijski to posložio na moderan način. Radim ga u tradicijskom materijalu bijelog javora, tako da imamo u sredini prezbiterija Sv. Iliju kao patrona crkve, a zatim s lijeve i desne strane Mariju Gospu Karmelsku u oblaku jer postoji priča kako je Sv. Ilija u malom oblaku prepoznao buduću Gospu Mariju. S druge strane, imamo anđela koji je hranio Iliju kada je ovaj klonuo i izgubio volju za životom i ovaj mu dolazi s vrčem vode i kruhom te mu govori: “Ilija, moraš dalje.” Ovo je projekt na koji sam ponosan jer se nisam morao prilagođavati nikome niti se uklapati u nečije zamisli, imao sam potpunu slobodu.